Obavještavamo sve naše korisnike da je ordinacija u Zagrebu zatvorena.

Za sve informacije molimo kontaktirati + 387 61 178 602.

Hvala na razumijevanju.

Dr. Ahmed Srabović

1aa

Homeopatija je efikasna i naučno zasnovana medicinska metoda liječenja koja podstiče (stimuliše) prirodne sposobnosti čovjekovog organizma na putu izliječenja. Ona polazi od toga da su sva stanja poremećenog zdravlja odraz poremećene ravnoteže u čovjeku i da je bolestan čovek taj koji treba da bude liječen, a ne njegova bolest (princip kauzalizacije). Odgovarajućim energetsko-informacionim transmiterom (homeopatsko sredstvo – remedija, lijek; medijum koji nosi program korekcije) stimuliše se deblokada poremećenih zdravstvenih vektora unutar biofizičkog i biohemijskog prostora kao što su vektori imunološkog sistema, metaboličkih procesa, međućelijske razmene, hormonalne harmonizacije, vektori adaptabilnosti na okolinu, neurološki-perceptivni-senzorni sistem te limbički sistem u kojem se odvijaju emocionalni i mentalni procesi.

Dakle, cilj homeopatije je obezbediti ispravnu homeostazu (potreba ljudskog bića da održava stalnost parametara fiziološkog funkcionisanja organizma: tijelesna temperatura, krvni pritisak, itd.).

Kako se liječi homeopatijom?

Liječenje na osnovu homeopatskih ideja počelo je približno prije oko 200 godina. Ideja o takvom obliku liječenja javile su se mnogo ranije, još u doba stare Grčke, od strane Hipokrata. Tek 1796. godine nemački ljekar i hemičar Samuel Haneman formulisao je i sistematizovao drugačiji pristup liječenju oboljelih.

Sistem je nazvao homeopatija (od grčkih reči koje znače "slično patnji"). Kao Hipokrat prije dve hiljade godina i Haneman je shvatio da postoje dva načina liječenja poremećenog zdravlja: sličnim i suprotnim sredstvom u odnosu na tegobu. Uzmimo, kao primer, slučaj nesanice (insomnia). Liječenje suprotnim sredstvima (koja se koriste u konvencionalnoj, alopatskoj medicini) pordrazumjeva da se ona liječi davanjem alopatskog lijeka koji dovodi do veštačkog sna. Ovo često pordrazumjeva upotrebu velikih doza lijekova koji nekada mogu prouzrokovati neželjena dejstva ili zavisnost. Drugi primjer bi mogao biti da se nekoliko osoba liječi od kijavice istim lijekom npr. "Benil"/"Olynth"/"Adrianol" kapima (iz grupe vazokonstriktora) a da su uzroci kijavice najčešće sasvim različiti. Homeopatski način liječenja je liječenje sredstvom čija su svojstva slična slici tegoba pojedinačnog pacijenta a ne slici bolesti. Daje se u vrlo malim dozama (princip minimalne doze). Na primjer, kafa u velikim dozama prouzrokuje nesanicu kod zdravih osoba, dok u vrlo, vrlo malim dozama, što je iznenađujuće, može omogućiti pacijentu da ima prirodan san.

Zvaničan stav svetske homeopatije jeste da homeopatska sredstva ne mogu da prouzrokuju sporedna dejstva i da se od njih ne može postati zavisan. Obavljeni su bezbrojni klinički testovi da se dokaže suprotno, ali je potvrđen navedeni iskaz. Bolje rečeno: homeopatsko sredstvo ili deluje ili ne deluje (tj. homeopata nije dobro odredio sliku stanja tegoba). Homeopatska sredstva sadrže beskrajno malu količinu aktivne supstance u specijalno pripremljenom obliku (maseracija, trituracija, razređivanje i sukucija).

Homeopatska sredstva prave se od biljaka, minerala, životinja, od vitamina, alopatskih lijekova, hormona, raznih tkiva (u ovom slučaju postoje podgrupe koje se zovu: nozode i sarkode), ili od drugih izvora kao što su magneti, svjetlost, boje ili zvuci (tada se zovu imponderabilije). Uputstva za priprijemu su opisane u odgovarajućim farmakopejama. Homeopata daje pacijentu homeopatsko sredstvo koje je slika-matrica njegovog stanja (princip similimuma - sličnosti). On je pri tome posmatrao pacijenta kao cjelovitu osobu, odnosno sve njegove individualne karakteristike: emocionalne, mentalne, psihološke i fizičke. Homeopate uzimaju slučaj tako da intervjuišu osobu koja se žali na neke zdravstvene tegobe i taj intervju traje oko 1,5 sat. Na osnovu probranih, ponekad i neuobičajenih pitanja (a koja nisu bitna za konvencionalnu medicinu), homeopata procjenjuje slučaj i nakon analize određuje terapiju. Može da se desi da se homeopatsko sredstvo ne prepisuje odmah nego poslije nekoliko dana detaljne analize pacijentovog slučaja (hronični slučajevi). Zašto je to tako? Zato što homeopatija uzima u obzir neke osobine osobe kao što su temperament, stil života, ambijent u kojem se živi i radi, skirvene neverbalne simbole, arhetipove, itd.

Homeopatija je blagotvorna i delotvorna kod trudnica, u periodu pred porođaj i neposredno poslije porođaja, čime se smanjuje trauma fetusa. Pored toga, homeopatija je podesna za primenu u periodu odrastanja djeteta dok mu se razvija imunološki sistem a time se reducira upotreba antibiotika.

Homeopatija je upotrebljiva kod akutnih tegoba, epidemija i infekcija, kod fizičkih trauma odnosno povreda. Upotrebljiva je i kod liječenja raznih vrsti zavisnosti. Faktički, po Hanemanu, je neograničena primena.

Kako deluju homeopatska sredstva?

Homeopatska sredstva deluju tako što podstiču odnosno stimulišu snagu osobe (princip vitalne sile) jer ta sila je ponekad sklona zaboravu. Ovaj podsticaj će pomoći cjelokupnoj ličnosti pacijenta da se očisti od svih poslijedica neravnoteže unutar njega koje su dovele do zdravstvenih tegoba. Cilj je da se osoba dovede do nivoa zadovoljavajućeg (optimalnog) zdravlja po mjerilima medicinskih i socioloških standarda na što je moguće efikasniji način tako da je taj nivo u saglasnosti sa starošću osobe koja se liječi.

Šta homeopata treba da zna o pacijentu i njegovim tegobama?

U cilju nalaženja pravog sredstva za pacijenta, kao jedinstvenu i unikatnu individuu, homeopata treba da sazna mnogo podataka o njemu. Detaljno sagledavanje ličnosti pacijenta, zajedno sa sagledavanjem svih tegoba i načina na koji to doživljava, homeopati su potrebni da bi pravilno procenio slučaj. Zbog toga sve što je vezano za ličnost, pacijent treba da kaže svom homeopati kako bi ovaj mogao da odredi pravilnu preskripciju. Otkrivanje opšteg energetskog stanja pacijenta i njegovih ranijih tegoba važno je koliko i način na koji pacijent živi.

Tokom intervjua postavljaju se pitanja o hereditarnim (naslednim) faktorima po osnovu roditeljskih ili rođačkih relacija, opis životne okoline, eventualni kontakti sa raznoraznim opasnim materijalima, sklonosti, uticaj vakcina i ranije preležanih infektivnih bolesti, pojave tokom trudnoće i porođaja, pojava rijetkih i neuobičajenih stanja, pitanja o mračnim stranama uma, itd.

Pacijent treba da obavesti homeopatu o svim lijekovima koja mu je njegov ljekar prijepisao i drugim lijekovima i sredstvima koje redovno upotrebljava. Takođe treba da pomene bilo koju raniju ili prijedstojeću stomatološku ili neku drugu hiruršku intervenciju. To sve može da utiče na homeopatsko liječenje.

Veoma je važno da osobe koje žele da se homeopatski leče imaju otvoreni nastup prema homeopati jer je to uslov da se pronađe pravo homeopatsko sredstvo. Iskrenost je prirodan dar koju su ljudi nepotrebno ugušili odrastanjem (kognitivni i konativni deformiteti).

Nije neophodno, ali je poželjno prikupiti medicinsku dokumentaciju koje se odnose na zdravstvene tegobe. Samo na osnovu lične objektivne procene homeopate takvu dokumentaciju treba prikazati. Homeopata poštuje integritet i privatnost ličnosti pacijenta u vezi svega što mu pacijent saopštava u povjerenju.

Često se pacijentima objašnjava da dođu priprijemljeni na uzimanje slučaja: da se sjete svojih snova, hronologije događanja od ranog detinjstva, povreda, ružnih događaja, teško prijeležanih bolesti, itd.

Jednostavno rečeno, homeopata se trudi da bude posmatrač bez predrasuda.

Kako se sprovodi homeopatsko liječenje?

Homeopata daje jedno homeopatsko sredstvo u jednom trenutku, obično u obliku tablete, granula ili praška, koji treba da se rastvori u ustima, a postoje lijekovi i u tečnom obliku, ili se udišu ili se nanose aplikativno putem gaze. Petnaestak minuta prije i poslije uzimanja lijeka ne smije se ništa stavljati u usta, čak ni voda, pasta za zube koja sadrži mentu ili cigareta. Isto tako se preporučuje izbegavanje kafe, peperminta, nekih čajeva ili proizvoda koji sadrže mentol, eukaliptus, kamilicu ili kamfor, jer oni mogu da ponište (antidotiraju) delovanje homeopatskog sredstva.

Osoba koja ima tegobe treba da bude sigurna da je razumjela uputstva prije nego što završi posetu kod homeopate i pristupi upotrebi homeopatskih sredstava.

Ako pacijent treba da uzima homeopatsko sredstvo u toku nekoliko sljedećih dana, tada dobijenu remediju treba da čuva na hladnom i tamnom mestu, dalijeko od bilo čega što ima jak miris (parfemi, deterdženti, ...), izvora magnetnih zračenja, rentgen uređaja, TV ekrana ili mobilnih telefona. Ako osoba pod homeopatskim tretmanom putuje, mora paziti da homeopatska sredstva ne prođu kroz kontrolu X zracima.

Na homeopatsko liječenje isto tako mogu da utiču i druge vrste liječenja. Ako pacijent dobije nazeb, glavobolju ili neki simptom koji ga brine, ili uznemirava, to treba da raspravi sa svojim homeopatom. Ako se dogodi da pacijent uzme druga sredstva ili na bilo koji način promeni tok započetog liječenja, sve to čini u dogovoru sa homeopatom koji će prijeduzeti sve mere u ovakvim situacijama.

Youtube Kanal

1411149194 youtube circle color-128

Foto Galerija

1411053096 Camera-128